• Sada 10 Biggest Tracks Right Now
  • Sljedeće 02.40H Music Non Stop
  • Kasnije 06.10H Morning Mix
  • Još kasnije 07.10H 10 Biggest Tracks Right Now

Vijesti / Intervju

Repetitor: Zajedno nas održava ljubav! (MENT Promo / Ales Rosa)
Repetitor
Intervju

Repetitor: Zajedno nas održava ljubav!

Objavljeno 30.01.2017. 14:35h Izvor slike: MENT Promo / Ales Rosa
Za dva dana u Ljubljani počinje treći MENT festival na kojem je prošle godine nastupao i bend Repetitor. S obzirom da festival okuplja mlade bendove i izvođače iz cijele Europe te neke od najvažnijih ljudi iz industrije, zanimalo nas je što dobrog donosi jedan takav festival upravo onima zbog kojih je i osmišljen.

Beogradski bend Repetitor na sceni je već deset godina. Iza sebe imaju četiri studijska albuma, a kritika i publika im tepa da su jedan od najenergičnijih bendova na ovim prostorima. Boris Vlastelica pozornicu dijeli s dvije cure; Anom-Marijom Cupin i Milenom Milutinović. U intervjuu za MTV Hrvatska prokomentirao je godinu iza nas, koje su im želje, što im je najmrže u poslu, zašto neće snimati glazbu na engleskom, zašto je, prvenstveno mladim bendovima, bitan festival poput ljubljanskog MENT-a.

MENT inače počinje za dva dana, a od 1. do 3. veljače kroz festival će proći više od 50 izvođača koji će imati priliku predstaviti se pred nekima od najvažnijih ljudi u glazbenoj industriji. Paralelno s glazbenim dijelom održat će se niz zanimljivih konferencija.Detalji OVDJE.

Srećni praznici #tung #raspust

A photo posted by Boris Vlastelica (@repetitor_bgd) on Dec 24, 2016 at 5:03am PST

Sljedeći mjesec održat će se festival MENT Ljubljana koji okuplja razne bendove iz cijele Europe. Na tom festivalu nastupili ste i vi prošle godine. Kakva su vam iskustva?

Odlična. MENT je sjajno organiziran festival s uvijek svježim bendovima.

Jeste li se vratili s nekim kontaktima koji su vam koristili kasnije?

Jesmo da, zato i kažemo.

Festival osim glazbenog dijela ima bogati i konferencijski program na kojem se okupljaju neki od najvažnijih ljudi u glazbenom svijetu i predstavnici nekih od najvećih svjetskih festivala uključujući i britanski Glastonbury. Vidite li to kao priliku za izvođače i bendove, pogotovo one neafirmirane, da se dodatno poguraju izvan regije?

To je i najveća prednost ovakvih festivala, posebno što je naš dojam nakon par europskih turneja da se bendovi s ovih prostora i itekako mogu usporediti s europskim, i da i spomenuti ljudi iz posla dobro reagiraju na naše bendove.

Što se tiče nastupa izvan regije, svirali ste već u Kini, Rusiji i po Europi. Koja je razlika svirati pred publikom koja govori ili ne vaš jezik? Planirate li možda snimiti nešto na engleskom jeziku? Ili se bolje ne upuštati u to?

Nema razlike za nas, publika reagira isto, ljudi i kada ne shvaćaju riječi budu uhvaćeni u kovitlac energije. Nismo nikada planski pristupali pravljenju pjesama, niti pravili primjenjenu glazbu, mi to radimo samo da se izrazimo, a najbolje se izražavamo na jeziku na kojem razmišljamo.

S obzirom da je ideja MENT-a približiti glazbenu industriju glazbenicima, koliko vam je važna podrška koju dobivate od diskografa, PR-ova i slično?

Važno nam je surađivati s ljudima s kojima se dobro razumijemo, a imamo sreće da je Moonlee Records takva izdavačka kuća da se sve vrlo lako dogovorimo i da imaju razumijevanja za bend, nikad se ne miješaju u glazbu niti stil, a puno pomažu, prije svega oko zakazivanja koncerata. To je danas rijetkost u glazbenoj industriji, posebno ovdje kod nas.

Ove godine jedna od tema na konferenciji je ex-YU scena s naglaskom na festivale kojih je iz godine u godine sve više. Je li za bendove prestiž svirati na većem festivalu? Otvara li se time više vrata za solo nastupe? Kakva su vaša iskustva?

Veliki festivali imaju mnogo veću promociju nego samostalni nastupi, i veliku prednost da vas vide ljudi koji to nisu planirali, slučajno u prolazu ili čekajući neki drugi bend. A bendovima je drago kada sviraju s drugim glazbenicima koje vole, posebno velikim. Naravno da to što ste pozvani na takve događaje otvora prostor za više solo nastupa i bolje uvjete.

Svoj prvi debi album „Sve što vidim je prvi put“ objavili ste 2008. godine, sljedeći je stigao četiri godine kasnije, a aktualni „Gde ćeš“ objavljen je 2016. godine. Je li to neko vaše pravilo snimanja albuma svake četiri godine? Sljedeći možemo očekivati 2020. Ili?

Albume objavljujemo izgleda samo kada su Olimpijske igre. Tokio 2020!

Većinu pjesama s albuma „Gde ćeš“ svirali ste prije objave duže vrijeme na koncertima. Je li vam reakcija publike određuje koje će se neobjavljene pjesme na kraju naći na albumu?

Prije svega mi znamo po svom osjećaju kada neku pjesmu odsviramo pred publikom prvi put je li to to ili nije. Ne bih rekao da reakcija publike to određuje već samo sviranje pred publikom. Drukčije je kada sviramo samo nas troje u sobi u BIGZ-u, nekako tek kada to izvedeš pred ljudima, osjetiš je li to nešto što bi i dalje volio izvoditi pred ljudima.

❤️ zg

A photo posted by Boris Vlastelica (@repetitor_bgd) on Dec 3, 2016 at 8:58am PST

Vaš tip glazbe teško je strpati u neku ladicu, što je sasvim u redu. S obzirom da tu ima svega od alt-rocka, nekakvog post-punka… Koji su vam bili uzori kad se počinjali kao bend?

Kada smo počinjali kao bend nismo imali pojma kako uključiti pojačala i namjestiti bubanj, a kamoli svirati, tako da su neki glazbeni uzori mogli postojati samo u teoriji. Tu smo prije svega prihvatili filozofiju Ramonesa - jednostavno i iz trbuha. Malo jer nam je bila bliska, a malo jer i nismo znali ništa drugo.

Kritičari (i publika) se slažu da ste i nakon deset godine i dalje ostali jednako žestoki, sirovi, beskopromisni. Iziskuje li uopće trud to sve sačuvati nakon toliko godina, ako uzmemo u obzir da se vi kao pojedinci unutar benda mijenjate, a time možda i vaši afiniteti?

Zvučat će banalno, ali iziskuje prije svega ljubav. Imamo sreće da smo svo troje emotivni ljudi koji ne drže puno stvari u sebi, saspemo jedni drugima sve, što treba i što ne treba, ali smo odrastali zajedno i odani smo toj našoj zajednici, volimo je i čuvamo i ne dozvoljavamo da se problemi gomilaju pod tepihom. Ali prije svega mislim da nas je zajedno održala ljubav prema zajedničkom sviranju. Tu se dogodi nešto neopisivo što svi mnogo volimo.

Neke pjesme, pogotovo s prvog albuma, je gotovo nemoguće čuti na koncertima. Je li to zbog spomenutog mijenjanja afiniteta? Sramite li se nekih pjesama kao što je u ljudskoj prirodi sramiti se nekih postupaka? 

Pa sada imamo dovoljno pjesama da ne možemo sve odsvirati. Prošaramo spisak s nekom starom pjesmom svako malo, jedino ne sviramo "Prosečan čovek". Ne sramimo je se, napisao sam je sa 17 godina i zvuči dobro, ali jednostavno ne stojim više iza poruke teksta.

Osjećate li nakon toliko godina pritisak kad svirate pred velikom publikom? Recimo na velikim festivalima poput INmusica, EXITA?

Nema na pozornici prostora za bilo kakav pritisak, tremu ili bilo što, sve to prođe čim krene koncert i tako je uvijek bilo, samo se istopi i onda shvatiš da je sve to bilo nestrpljenje da izađeš na pozornicu i daš to što imaš dati. Velika publika je još apstraktnija nego kada vidiš svako lice, kada su svi tu blizu i kada ih je malo. To da nas je gledalo 3-5-10 tisuća doživiš tek poslije.

Na kojem velikom festivalu još uvijek niste svirali, a željeli bi?

Primavera, SxSW…

Je li svo troje živite isključivo od glazbe ili netko od vas ima posao sa strane?

Muzika je osnovna i glavna stvar koju radimo. U ostatku vremena radi svako još po nešto, ali definitivno živimo od muzike.

Koncerti, probe, stvaranje glazbe su vam, pretpostavljam najdraži dio… A koji vam je najmanje drag? Družite li se sa svojim fanovima nakon koncerata? Kako gledate na intervjue? Što vam je baš mrsko?

Izgubljeni sati. Često moraš biti kao statist na snimanju filma, dugo čekati negdje gdje ne možeš ništa drugo raditi osim čekati da dođeš na red. Moja teorija je da je to velikim dijelom razlog što su poroci toliko prisutni u rokenrolu. Da prekrate vrijeme. Poslije koncerta je sve opušteno, tada može i druženje i sve.

Kako bi rezimirali 2016. godinu glazbeno?

Za nas troje kao bend je bila možda i najbolja do sada. Novi album, puno koncerata za pamćenje, svirali smo u 18 zemalja širom Europe tako da i nije bilo vremena da tako dobro ispratimo što se sve izdogađalo na sceni, ali definitivno treba obratiti pažnju na par mladih bendova iz Beograda. Prvo i osnovno Vizelj, ali i Dogs in Kavala i Klotljudi.

Fotke u tekstu: MENT Promo / Ales Rosa

Razgovarala: Marta Stupin

Komentiraj

Želiš da ostaviš komentar? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se odmah i uključi se u raspravu.

Vezano

Intervju

MTV ti predstavlja mladog kantautora Jakoba Kobala

S Jakobom je razgovarao MTV dopisnik Erik Mut povodom njegovog nastupa na Eurosonic festivalu u Nizozemskoj, a publika iz regije imat će ga prilike vidjeti na nadolazećem festivalu MENT Ljubljana i uvjeriti se zašto je ovaj dvadesetdvogodišnjak ime na koje trebate obratiti pozornost...

MTV za ponijeti! Prijavi se na naš newsletter ovdje: